|
Ime duvanjskoga sela Mokronoge složeno je od pridjeva mokro, što znači natopljeno vodom, vlažno, i imenice noge. Zanimljivo je da uz duvanjsko postoje i još dva naselja s istim imenom - Mokronoge pokraj Drvara i Mokronoge u župi Brestovsko pokraj Kiseljaka.
Pridjev mokar sačuvan je u sličnim oblicima u ruskom (mokryj), poljskom (mokry), a u litvanskomu jeziku glasi maknyne, što znači blatnjav, blato.
Prvi dio složenice (mokrina, mokrost, namočenost, otuda je močvarnost i močvara) odnosi se na vodom natopljeni predio gdje pri kretanju hodačeve noge postaju i ostaju mokre. Da je to i u slučaju duvanjskih Mokronoga utemeljeno, svjedoči i navod iz Šematizma Hercegovačke franjevačke provincije fra Petra Bakule iz 1867. godine: Mokronoge, kod rijeke Šujice imaju veliko vrelo Vučac. Ovdje se uz Šujicu vide u stijenama zabijeni željezni koluti koji su nekada služili za vezivanje lađa.
Zbog sličnog ozračja s
dobila su imena naselja Mokro (Široki Brijeg, Sokolac), Mokreš (Požega), Mokrice Tomaševečke (Sveti Ivan Zelina), Mokrice (Donja Stubica), Mokrice Miholečke (Križevci), Mokro Polje (Knin). Od iste osnove nastala su i brojna prezimena: Mokrović, Mokrovčak, Mokriš, Mokricki, Mokri, Mokran itd.
Duvanjske se Mokronoge dosta kasno spominju u ispravama jer, primjerice, u njima u vrijeme poznatih popisa bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću nisu živjeli stanovnici katoličke vjeroispovijesti već isključivo islamizirano življe. Pošto se stara župa Duvno podijelila na dva dijela (razdjelnica Mandino Selo - ponor Šujice pokraj Kovača), gornji dio Duvanjskoga polja postaje kapelanija sa sjedištem u Mokronogama. Bilo je to 1828. godine, a 1839. kapelanija Mokronoge postaje župa i ostaje to sve do 1861. godine kad župsko sjedište postaje Županjac i kada župa mijenja ime u župu Županjac.
(Objavljeno u Našim ognjištima, br. 331, lipanj 2006., str. 12) |
|
