|
Ime duvanjskog sela Luga istovjetno je s lugom, kao što nazivamo i šumicu. Imenica lug slično glasi u mnogim jezicima: staroslavenski long, slovenski log, poljski leg, bugarski lag, mađarski i rumunjski lug (preuzeto iz hrvatskog i srpskog jezika), litvanski lenge, albanski langim, njemački Lange.
U jugoistočnoj Njemačkoj, u pokrajini Lužica (njemački Lausitz), oko grada Budišina (njemački Bautzen) živi slavenski narod koji se zove Lužički Srbi (Sorabi), na čijem jeziku lug znači močvarno zemljište, obraslo grmljem, ali iz kojeg će se razviti šuma. U hrvatskom, ali i ruskom jeziku, postoji imenica luža, u češkom slično louže, a označava blatište, glib, kaljuže, od koje su izvedeni brojni mikrotoponimi vrela, potočića, blatišta: Lužac, Lužarica, Luženjak, Lužina, Lužje, Lužnica.
Poput duvanjskog Luga postoji niz naselja s istim imenom: u Rami, u okolici Bileće, Karlovca i Belog Manastira, Crni Lug (Grahovo), Ćurčića Lug (Bugojno), Lug Poznanovački (Zabok), Lug Samoborski (Samobor), Lug Subotički (Slavonija), Podlugovi (Visoko), Podlug (Benkovac), Podlužan (Vrbovec), Zalug (Pregrada), Zalužnica (Otočac), Lužan (Zagreb), Lužani (Slavonski Brod), Luštica (Boka kotorska), itd.
Od naziva zanimanja lugar (šumar) nastala su i brojna hrvatska prezimena, kao što su primjerice: Lugar, Logar, Lugarec, Lugariček, Lugarić, Lugara, itd.
Duvanjski je Lug zabilježen u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741./42. godine kao samostalno naselje, a u popisu iz 1768. godine ga nema, jer je zajedno s Letkom uključen u sastav Sarajlija. U Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije za godinu 1867. fra Petra Bakule Lug je upisan zajedno s Kukom, dok ih isti autor u Šematizmu za 1873. upisuje kao zasebna naselja.
(Objavljeno u Našim ognjištima, br. 325, studeni 2005., str. 27) |
|
